I još dosta toga...godine učinile svoje i zaboravilo se....bioskopi radili..restorani sa muzikom..da ne kažem kafane, gledali smo Kockicu, divili se Ljubiši i Bati...a tek Otpisani..centar beše prazan u to doba...filmovi tipa Brus Li punili su dvoranu
Ove okolnosti traže jaku ličnost i veru ka pozitivnom razmišljanju i jednoj borbi za opstanak..Svim ženama nezaštićenim skidam kapu na borbi da opstanu u ovim surovim ekonomskim prilikama.
Dok se lično u nešto ne uverite, ne možete doneti pravilan stav...naime To lično uverenje pomoglo je i Mihajlu Latasu da bude svetla tačka u životu Bosne za tih 7 godina koliko je tamo boravio.
Kao subaša dobro je prostudirao očajne prilike života naroda i koliki je bio bes i nesitost aga i begova...Uspeo je kasnije da ublaži nedaće naroda, kazni nasilnike i pomogne sirotinju.Njegova glavna zasluga je što je kuluk zamenio "hakom" tj. trećine prinosa zemlje koju je "raja" obradjivala...Ušao je u Bosnu 1850 godine i zaveo red i mir i uveo važne reforme.
...takvih godina bilo je često.U gladnim godinama narod se hranio korenjem, resom drveća, korom crijemušom.U tim sušnim godinama brdski potoci presuše i ljudi su bili primorani da silaze do Une i Sane da melju žito.Za krompir se veoma kasno saznalo u Krupskom srezu..mnogo su se trošile misirače...a glavno žito beše pšenica, pa zob i ječam..duvan je sadjen ali je spahiji davan "hak".
Hrana na selu beše gotovo ista, svaki dan se mesio hleb i bio je glavna hrana...kad neko gleda sa strane rekao bi da se nigde nije više mesio hleb nego u ovom delu Bosanske Krajine....
U Krupskoj nahiji je bilo 12 sveštenika ali nisu bili "teški" narodu jer su se zadovoljavali onim šta im narod dobrovoljno Da.Oni su obradjivali zemlju i gajili stoku kao ostali seljaci.Neškolovani stari sveštenici su se koristili ranijim iskustvima čitavih generacija...davali su savete narodu.
Crkvene knjige bile su retkost i bile su čuvane u naročitom kovčegu.Kad sveštenik umre, Vladici pripadaju njegove crkvene knjige....




