Nostalgija....

U poslednje vreme često se sećanjima vraćam u detinjstvo u sve ono što je bilo lepo i što je krasilo ta vremena..Slike dečjih igrarija ne blede, ostale su u sećanju kao da su juče bile.a opet sa druge strane sa ove distance svesni smo da se to doba nikad više neće vratiti.
Nije nas mrzilo ići sa jednog dela mesta u drugi, pa u šumu na izlet, pa opet nazad..igra do prestanka...samo utrčimo unutar da se "onako vrući" napijemo ladne bunarske vode..i ništa nam nije falilo..
Da današnja deca mogu bar malo da osete te radosti, te skromnosti..sve bi bilo sasvim drugačije..ovako surova stvarnost čini svoje..