[ Generalna ] 05 Oktobar, 2014 17:16

Пучисти 14 година касније...

Нема их готово нигде, све је утихнуло и о преврату све мање се говори..Како која година буде одмицала пашће у заборав..Неке странке тада ДОС-а више не постоје, неке су се утопиле у друге, неке се поцепале а неке нису ушле ни у парламент. Мотор промена беше ДС..али није успео и сада је у две колоне у парламенту земље, Коштуничин ДСС је испод црте и није парламентарна странка, једино је у локалу успео негде да уграби део власти..О Чеди је сувишно трошити речи.
Једини који су остали у седлу сво ово време су Веља Илић (у тренерци први упао у Скупштину) и тада поче паљење исте...данас Илић има најмање удела у власти али седи са онима које је рушио и није гадљив ? Расим Љајић једини има пуни капацитет власти, тај човек је неуништив и све време од тада до сада је у власти и у свакој Влади..Како му то успева, врло је занимљиво, али је тако..
Оно што је најважније, бољитак није дошао за народ, али јесте за појединце и главне актере пуча..Они су себе лепо уградили и сада се и не сећају више учешћа у том срамном догађају.

[ Generalna ] 05 Oktobar, 2014 01:55
Jesen je stigla, može se reći uveliko, vidljiva na svakom koraku. Od svežeg jutra, preko sunčanog dana do hladne večeri..tipično za to godišnje doba. Miris jeseni sa svojim bojama daje posebnu čar i čini naša srca punim a duše spokojne...Sve je u životu prolazno, dobro i loše, ali ono što nas čini ljudima je da gledamo napred i ne dozvolimo da se zakopamo u prošla vremena...a jesen budi neku nostalgiju, koju ruku na srce ne mogu rečima opisati..to se mora doživeti.
Ove godine osećam da je i lišće ranije opalo, nije dočekalo jesen, ni drveće nije što je bilo...eh..da je samo to u pitanju, ni "po jada".To lišće rasuto je na svakom koraku, od ulice, parka..dvorišta i opada sve više i više. Dok hodamo, ono šušti pod našim nogama, ostavlja trag za nama puštajući tonove samo njemu znanom..
Sećanja naviru od davnih dana, sudaraju se sa ovim novim, ali ipak imaju ono jedno zajedničko a to se zove Jesen...
Jesen je stigla, može se reći uveliko, vidljiva na svakom koraku. Od svežeg jutra, preko sunčanog dana do hladne večeri..tipično za to godišnje doba. Miris jeseni sa svojim bojama daje posebnu čar i čini naša srca punim a duše spokojne...Sve je u životu prolazno, dobro i loše, ali ono što nas čini ljudima je da gledamo napred i ne dozvolimo da se zakopamo u prošla vremena...a jesen budi neku nostalgiju, koju ruku na srce ne mogu rečima opisati..to se mora doživeti.
Ove godine osećam da je i lišće ranije opalo, nije dočekalo jesen, ni drveće nije što je bilo...eh..da je samo to u pitanju, ni "po jada".To lišće rasuto je na svakom koraku, od ulice, parka..dvorišta i opada sve više i više. Dok hodamo, ono šušti pod našim nogama, ostavlja trag za nama puštajući tonove samo njemu znanom..
Sećanja naviru od davnih dana, sudaraju se sa ovim novim, ali ipak imaju ono jedno zajedničko a to se zove Jesen...