Ne mogu se oteti jednom utisku...
Naime pamtim polovine sedamdesetih godina onog veka i najviše osamdesete godine u više pogleda. U svetlu tog vremenskog doba, a ne bih zaista da nikom guram prst u oko, ali moram reći da u odnosu na ostale republike tadašnje Juge, odlazak u JNA posebno je doživljavan na teritoriji republike Srbije. To su bili nezaboravni ispraćaji, sa puno emocija, ponosa, a da ne spominjem one silne želje i čestitke koje su pljuštale putem talasa radio prijemnika.
Zašto je to sve u Srbiji bilo tako "jako" a na nekim drugim delovima bivše Juge nije ili ne u toj meri, uvek sam se pitao ? Kao da nismo svi isto osećali ili nam je žar bio različit... 
Ne znam ili je do mentaliteta ljudi, što sam delimično i osetio služeći vojni rok u Zadru sada već davne 1987 godine...