Ovoga dana, sata, trena...lomi se neko srce
svesno ili nesvesno...neko ga ipak lomi, krcka....
Zašto...Zašto se to dešava? Ko je sposoban
da radi nešto, što sebi nikad ne bi uradio ?
Ovoga dana, sata, trena...jedno srce pati,
jedna duša traži utehu, grca u suzama...
a opet se bori....Najlakše je slomiti jedno
malo, majušno...a opet veliko srce, veliko
za takve koji ga lome..krckaju..
To su ustvari ona nepobediva srca, srca
naših srodnih duša, naših devojaka, sestara,
majki..baka..Svaka duša, svako plemenito srce
je za sve takve koji ga lome, krckaju..jedno
veliko NEPOBEDIVO SRCE.........