Mnogo se gorčine skupilo, ljudi više nisu ljudi, mnogo razočaranja...Rodbina se odrodila, otudjila i zaboravila. Sećanja na slike iz detinjstva, penjanje na krušku, igra košarke u kutku dvorišta na jedan koš..Sve je nestalo, a vreme opralo kao da se nikad nije dogodilo. Rod rodjeni, postao divalj, otudjen, kao da nismo nikad bili ništa već stranci u sopstvenom okruženju. Sve to boli, udara u dušu i ranjava..Pomoć koju potražite, kao da im zub vadite na živo, a kad Vas vide, zalepe Vam par parola u stilu: "Izdrži, biće bolje..hej, kako lepo izgledaš"..!! ili "Glavu gore a probleme dole"..itd..Niko se ne maša za džep, već samo prosipanje praznih reči..
Stoga reših da se oslonim na sopstvene snage, jer i ovde imao sam par obećanja ali su me izvarali i ostavili na cedilu, ali to je njihov obraz i karakter..Spas sam potražio u vidu Kupovne zajednice gde su velike mogućnosti da se spoji lepo i korisno. Kupovina i ostaje Vam od toga povraćaj novca i preporuka drugima da se uključe. Ovo mi se učinilo zanimljivim jer ništa ne košta a i ovako i onako idemo u kupovine pa što da ne ostane deo novca od toga..Hrana, hemija, kozmetika...lekovi, garderoba...do sipanja goriva, čine ono što svi radimo u meri kojoj možemo..
Svaki početak je težak, ali da bi se malo poboljšao lični budžet, ovo je jedno od izbora..Nekome sitno, ali ništa nije preko noći...
Ako sam nekoga podstakao na ovo razmišljanje, biće mi drago, jer kroz kupovnu zajednicu, su rešenja, dela muka, koje nas muče..