U kakvoj zemlji živimo danas, u kakvoj smo nekad bili kroz vekove.. Gde je sada nebeski narod..? Periodi u novijoj istoriji prvi-drugi i oni ostali ratovi, do dana današnjeg govore da smo prošli kroz više nego buran period života. Svako je živeo u neko doba, i svako pamti neko svoje vreme i tumači ga kako mu je volja i na osnovu nekog svog ličnog detinjstva u kome mu je bilo lepo i dobro. Medjutim kad se, samo malo zagrebe ispod površine i nije tako bilo sve idilično, ali deca kao deca, to njih nije doticalo. Deca su bila tu da igraju se, slušaju roditelje i uče..Teške stvari rešavali su roditelji.
Upravo ti isti naši roditelji, naši očevi i majke i sami su proživeli neko svoje vreme i nastojali nama usaditi sve ono što je moralno, prihvatljivo i sve se svodilo, da budemo dobri, poslušni i kulturni.
Mitsko vreme daleko je iza nas, sadašnjost je najvažnija i ako se može malo zaviriti u buduća vremena, ne bi bilo loše ! ali to je malo teža misija. Današnjica je takva da svako od nas može ponešto učiniti, ako ništa onda da poradi na sebi, svojim pogledima, ponašanjem i da odredjeni doprinos kako ličnom razvoju, tako i razvoju društva u njegovom domenu..Obuzdati sebe u sebi, spustiti loptu kad je najpotrebnije, je znak da imamo u sebi svoju unutrašnju "kočnicu" koja nas sprečava da učinimo nešto, što u normalnoj situaciji ne bi uradili.
Izneo sam ovo kratko razmišljanje u jednom dahu, onako kad vas ponesu osećanja, te moguće da i nisam ništa novo rekao ali eto, nadam se da nisam nikom ni odmogao.