[ Generalna
]
29 Novembar, 2015 19:13
Sećanje na Dan Republike, koje više nema...
Danas je 29.11. Dan Republike, kao sećanje na mnoge godine i decenije života provedene u miru, radu, solidarnosti. Sa svim svojim manama i kasnijom naknadnom pameti, mnoge generacije današnji dan su praznovale i nisu bile "gadljive" već su uživale i koristile sve blagodeti toga doba koji je trajao sasvim dovoljno dugo, da u sećanju ostane daleko više lepog nego ružnog. Gotovo svi su stasali u tom dobu, završili škole,decu iškolovali, napravili kuće, pokupovali stanove, odlazili na more, planine i banje...Dobar deo naroda, toga doba živeo je uzdignutog čela, punog dostojanstva i osećao se korisnim članom društva. U tom daleko pravičnijem i socijalno odgovornom sistemu u odnosu na ovo danas, svako je našao svoje mesto pod suncem, i imao šansu da postigne nešto više, bolje ukoliko je smatrao da ima potrebu da "odskače" od drugih ali sve je nekako bilo pravičnije raspoređeno, te alavosti i samoživosti nije bilo ili ako je i bilo u korenu je sasecano.
Danas, gotovo niko ili retko se seća ovoga datuma ( generacije rođene 60-70 tih godina) svakako se sećaju, jer imali su pristojna detinjstva ispunjena mirom, slogom, dečjom igrom i ostalim lepim događajima.
Danas, gotovo niko ili retko se seća ovoga datuma ( generacije rođene 60-70 tih godina) svakako se sećaju, jer imali su pristojna detinjstva ispunjena mirom, slogom, dečjom igrom i ostalim lepim događajima.





30/11/2015, 12:13
Rekao bih da ste godište moje majke. Nisam živeo u tom vremenu. Pitanje koje postavljam svojim roditeljima, šta ste učinili da taj ideal očuvate? Da li je on samo puko uživanje u konformizmu, ili je trebao da ujedini srca otuđenog naroda? Bila je odlična prilika, jer stomacima ništa nije nedostajalo. Šta očekujete od nas, generacije koja je usledila, i koju "teraju" da voli, ako u delovanju naših vaspitača nismo našli uzor za humanizam?
Ovog leta, nakon mnogo godina, našli su se školski drugari, oko roštiljske rešetke, i sve bude zaliveno osmesima i penom, sve je super, ništa da se desi bez "bitnog preduvoda". Tako generacije ponavljaju greške.
Ideja nije bila jaka, dovoljno da sva srca obgreznu. A ta ideja je imperativ egzistencije, ako misle da opstanu, narodi se ponovo moraju sjediniti.
01/12/2015, 20:17
Ja sam 1963 godište i pisao sam ono što pamtim i imao sam zaista srećno detinjstvo..ne bogato u materijalnom smislu da se razumemo, već u smislu skromnosti, sloge, mira a bez tenzija i niskih udaraca, sa puno čistog vazduha, proplanaka, reka, potoka...
Što se mene lično tiče, ja je nisam rasturio i da se ja pitam ta zemlja bi i danas opstala..Moja deca nisu imala sreće i odrasla u najgore moguće vreme, ćerka rođ. 91 a sin 95 g..tako da će vam biti onda sve jasno. Ovaj svet danas i taj moj svet su kao nebo i zemlja i ja se sada teško snalazim a ima eto 52 godine..
Poštovanje i hvala na komentaru.