Odmah sam reagovao i rekao da se i onda radilo, i otkud joj ideja da se tamo išlo onako bez veze !!..eto, kakvih ima osoba ?..Onda se naravno radilo, širom zemlje koja više ne postoji..od lokalnih do saveznih radnih akcija, od uredjenja ulice, mesne zajednice do skupljanja papira, knjiga..do krečenja....i goranskih akcija...
Neko da kaže, kako je onda bilo samo da se zna da je neko išao, je apsolutna laž i ne služi na čast toj osobi koja tako misli.
Ovako kako sada jedni drugima pomažu, treba da bude uvek, na svakom mestu u svakoj situaciji...od običnog pozdrava na ulici do ustajanja u autobusu..Da li treba da se desi neka katastrofa pa da se setimo onoga što treba da radimo svakodnevno ?
Na ulici pre ove katastrofe, niko nikog ne poznaje, svako ide nekim svojim putem, nema ni onog dobar dan ili...a kad se neko i sretne..obično se završi pitanjem.."kako si, šta ima"...i odmah se počne udaljavati u stilu.."izvini žurim" i upravo ta žurba otudjuje a da toga nismo ni svesni..Žurim danas, pa sutra..i gubi se odnos medju ljudima..Ranije se išlo u komšiluk kad nekome nešto zatreba i nije bilo sramota..išla komšinica kod komšinice po malo kafe, jer joj zafalilo..ili malo šećera i to je bilo normalno..upravo na ovim sitnicama i malim stvarima vidi se ko je kakav i "koliki čovek"..
Sada idu ulicom sa nekim žicama u ušima i pričaju sami sa sobom...a dosta njih "meditira", tamo gde joj nije mesto..iskjuči se i ne vidi rodjenog oca kad prolazi..i u toj "meditaciji" može svašta da se desi a da to ne želimo da vidimo ??
Došlo je novo doba i novi trendovi....




