Na području Novog Sada živim već šest godina i u sklopu toga svakodnevno koristim gradski prevoz.Nema dela grada koje nisam obišao i upoznao sve linije kretanja.Medjutim ono što me nervira su dve stvari a to je glasna priča i telefoniranje u busu i to naročito u jutarnjim satima.

Putujem ka poslu oko 06.30 ujutru i kad čujem u to doba glasnu priču a ima pojedinaca prosto me bes obuzme..ama ljudi, rano je, neki još dremaju, oči pospane, ali ne vredi...priča na nivou, a sada najviše o politici...te ovaj rekao ono, pa kako, pa zašto...tek to me izludjuje..ima još manje od mesec dana pa ćemo nekako izdržati.

Telefon je posebna priča...zvoni i čovek se javlja,,,"alo, ko je to ?..aloo...i to sve ječi u busu...kako bre nemaju osećaja za ostale putnike...svako misli na sebe i ne haje mnogo..Umesto da se diskretno jave i kažu.."u gradskom sam, javljam se čim izadjem" i to bi bilo sasvim dovoljno ali džaba...nije mi jasno, kako ne pomisle, zašto bi to neko sem njih slušao !! zašto Mi svi moramo da slušamo koje čega !!...kad se vozim, zašto da slušam nečije duge telefonske razgovore a i ti što pričaju, to je sve glasno...kao da su sa planine sišli..

Ne znam šta više reći...moram bus koristiti i nemam mehanizam da se odbranim od tih dveju stvari..U banci gde obezbedjujem telefon je zabranjen pa možda je i to razlog što me zvonjava nervira jer čim zazvoni u busu odmah se "trzam"..profi deformacija...