Nije teško zaključiti da smo mi sami odgovorni za vlastitu sreću, jer i ako izvan našeg energetskog polja dolazi energija tuge, straha, ljutnje... koja nas neminovno dotiče, mi svojim energetskim poljem to možemo u najmanju ruku ublažiti i na taj način smanjiti tuđi nemir te sačuvati svoj mir.
No, postoje sanjači koji svoju sreću kreiraju tako da ulaze u tuđe snove i iz njih pokušavaju oduzeti isječke sna i zakrpati svoj san. To je na žalost sumnja u vlastitu kreativnost. Pa ako se i popnemo na tuđu trešnju u namjeri da bez dozvole zasladimo svoje nepce, energija ljutnje koja će koncentričnim krugovima doći do našeg energetskog polja može poništiti dugogodišnji trud u kreiranju vlastite sreće i vratiti nas na neku početnu točku. Tako se rađa frustracija. Što radi Mara? Šije pa para…..
Bilo bi puno jednostavnije zasaditi vlastitu trešnju i onda pozvati susjede da se zaslade. E……..to bi bio vatromet sreće!
No nije sve u materijalnom, postoji danas mnogo tuge zbog neuzvraćene ljubavi, naročito u mlađoj populaciji.
Naš san kreiramo tako da u njega stavimo osobu koja pak u svom snu nije uključila i nas.