Zašto uvek Mi dobivamo packe i uslovljavanja..zašto..nijedna bivša Ju republika nije kritikovana i ni prema jednoj nisu bili tako surovi kao prema Srbiji i Srbskom narodu na tim i ovim prostorima..Dokle više saginjanje glave..dokle...Da li aktuelno rukovodstvo vidi ovo posrtanje naroda..ili neće da vidi...
Da li je neko sposoban, da ovaj živalj zaštiti od "zapadnih nasrtaja" ili Mi ne znamo da odigramo ovu geo-političku utakmicu...?
Upravo ovo je nametnuo kapitalizam u kojem živimo, rad do iscrpljenosti i nemogućnost da se posvetimo dovoljno deci i mužu..samo su neke od reči koje su mogu čuti u "ženskom razgovoru"..
A ja bih dodao, da naše majke, sestre i žene lavovski se bore u ovim izmenjenim uslovima života da stignu na sve strane, i to je dosta teško jer su prosto "razapete" na relaciji kuća-posao..jutro-mrak...Humani socijalizam zamenjen je surovim kapitalizmom koji ima za posledicu da se sve više jedni od drugih otudjujemo i postajemo "stranci"..kako u svojoj kući tako i medju prijateljima...otudjenje na "nivou", nažalost !!
Danas se obeležava Medjunarodni DAN MLADIH....
Sa naše tačke gledišta mladi nikad nisu bili dovoljno shvaćeni u društvu, za jedne samo deklarativno u smislu "budućnost ostaje na njima" a u praktičnom smislu nikad im nije data prava šansa. Sve više ostaju prepušteni sami sebi, najviše ih muči teško dolaženje do posla, zatim jednoličan život i bez neke bolje perspektive..Ustajanje u podne, celu noć provod. povratak u ranim jutarnjim satima, postaje nešto što obeležava ovo sadašnje vreme.
Sve ipak polazi iz kuće i kako je KO uspeo u svom domaćinstvu u radu sa decom, tako uglavnom i bude, samo pitanje u kom smeru će dete otići, pravim putem ili stranputicom. Nisu ni roditelji "krivi" u toj meri, jer rade po ceo dan, jurnjava za preživljavanjem dovodi do manjka vremena boravka sa decom, tako da je negde odgovornost podeljena na relaciji društvo-porodica.
Kad sam kući ga seckao, nema ništa u njemu, nema ni onog soka kojištipa za oči, kada suze ronimo, sve je nekako suvo...tačno osetim po zvuku kad sečem..
Hoću da kažem, da taj luk, nije od našeg semena, i pitaj boga od koga je i sa koje planete je stigao..Nemam svoj luk i prinudjen sam da kupujem, ali bih voleo da znam da li je to luk iz naših bašta i kad jedem da znam šta jedem ?
Da li ima uopšte semena domaćeg luka i kako znati kad kupite nešto da je to naše domaće i da imate mir u duši dok jedete !!
Čini mi se dok se u brak ulazilo iz ljubavi, brakovi su i trajali, a čim je materijalni efekat došao u prvi plan, i sklapanje bračnih ugovora, procenat uspešnosti brakova znatno je smanjen...Razvodi pljušte na sve strane, ne sastave pošteno ni godinu dana, a već se razidju !!
Ipak ono što je iz ljubavi to i traje...
No, postoje sanjači koji svoju sreću kreiraju tako da ulaze u tuđe snove i iz njih pokušavaju oduzeti isječke sna i zakrpati svoj san. To je na žalost sumnja u vlastitu kreativnost. Pa ako se i popnemo na tuđu trešnju u namjeri da bez dozvole zasladimo svoje nepce, energija ljutnje koja će koncentričnim krugovima doći do našeg energetskog polja može poništiti dugogodišnji trud u kreiranju vlastite sreće i vratiti nas na neku početnu točku. Tako se rađa frustracija. Što radi Mara? Šije pa para…..
Bilo bi puno jednostavnije zasaditi vlastitu trešnju i onda pozvati susjede da se zaslade. E……..to bi bio vatromet sreće!
No nije sve u materijalnom, postoji danas mnogo tuge zbog neuzvraćene ljubavi, naročito u mlađoj populaciji.
Naš san kreiramo tako da u njega stavimo osobu koja pak u svom snu nije uključila i nas.
Citati...
Lično sam očekivao da Premijer kaže.."narode danas je 3.8.2014 g..." do 3.12.2014 godine uradićemo sledeće po oblastima, i na osnovu toga živećemo bolje 2 procenta..Konkretno nismo čuli ništa za čega bi mogli da se "uhvatimo" i znamo na čemu smo do kraja godine..pa i 2 posto neka je, samo da znamo da će to stvarno biti, a ne prazna priča.
Od svih umnih ljudi on se baš setio Djindjića i guranja kamena, gle čuda..baš njega..Neću da izvodim proizvoljne zaključke ali Ovaj čovek svaki dan, nas sve više i u svakom pogledu iznenadjuje...
Socijalistička partija Srbije, danas je moderna partija Socijaldemokratske orijentacije...ovo nisam JA rekao, već Predsednik stranke Ivica Dačić..U današnjim vremenima, naravno ništa više nije kao pre, a na Socijalističkoj partiji ogromna je odgovornost kako prema članstvu a najviše prema narodu Srbije, koji gleda u tu opciju kao u "ono ozeblo sunce".
Danas je moderan termin "tržišna utakmica"...da li je ta "tekma" u suprotnosti sa idejom pravednosti i solidarnosti ? Ono što se zna, a to je, da su temelji socijaldemokratije..SLOBODA-JEDNAKOST-SOLIDARNOST...
Wikicitati „Na Jučerašnjem maršu pokazalo se u punoj svetlostl besnilo ratnih strasti. Vojnici su izgubili svaki čovečanski osećaj i kao besni psi jure rojem pored druma od kuće do kuće, tražeći šta će opljačkati. Deca i žene uzaman zapomažu da spasu što imaju, dok ih naperena puška u grudi ne ućutka. Gledao sam kako jedan vojnik svlači s dece na kolima koja beže ponjavu i preti majci da će je ubiti ako bude zapomagala. Jedan trese košnicu, drugi prosipa rakiju, treći vadi hleb iz vatre. Nastao je takav haos kao da ova zemlja ne postoji i kao da niko nikoga ne pripoznaje.[19]“
(Tucovićev ratni dnevik, 16. novembra 1914. godine)
Mnogo vremena je prošlo...stao je na početak ulice, nekako bojažljivo..beše prazna..na banderi ugleda dve smrtovnice, prepoznao je te osobe..nisu više sa nama.."bili su dobri ljudi" ali ( stvarno dobri ) a ne onako reda radi kako se kaže.Naglo je ubrzao korak, kao da želi što pre da predje tu "kratku" deonicu do roditeljske kuće..Na prvi pogled sve je "isto", ali nije to više TO..nema onog duha nekadašnjeg vremena, nema dečje graje..nema nikoga..sve je prazno i mnogo tiho..
Prilazio je kući u kojoj je živeo..i onda šok, hvata za kvaku kapije...a kapija ZAKLJUČANA...tako ga tog časa to razbesnelo..jer TO nikada nije bilo..kapija uvek bila je otvorena..
Šta se zaključavate, oštrim tonom obratio se sestri ? a krajičkom oka video preko puta da se "njišu zavesice sa prozora" i nečije nevidljive oči ga posmatraju..Nije to više ONDA kada je sve bilo normalno i kada je bilo na "izvolte"...Pitao je.. Ko stanuje preko puta, jer ga kopkalo to "mrdanje zavesice"...sestra reče, došli neki novi ljudi..
Zaboravi i suoči se sa stvarnošću....
Usput sretao je neka nova lica i po koje iz doba "njegove mladosti"..godine su učinile svoje, nisu ga prepoznali...a On..sa setom prisećao se svoje mladosti, dečjih igrarija..
Svega toga davno više nema..ostalo je sećanje na jedno vreme, doba..na ljude..sećanje za romantikom, iskrenim odnosom..skromnošću..
Nema više ni onog prepoznatljivog mirisa domaćeg hleba iz Pekara na "starinski način"...Više ni ptice ne cvrkuću kao nekad...sve se otudjilo i otišlo u nepoznatom pravcu...




