Socijalistička partija Srbije, danas je moderna partija Socijaldemokratske orijentacije...ovo nisam JA rekao, već Predsednik stranke Ivica Dačić..U današnjim vremenima, naravno ništa više nije kao pre, a na Socijalističkoj partiji ogromna je odgovornost kako prema članstvu a najviše prema narodu Srbije, koji gleda u tu opciju kao u "ono ozeblo sunce".
Danas je moderan termin "tržišna utakmica"...da li je ta "tekma" u suprotnosti sa idejom pravednosti i solidarnosti ? Ono što se zna, a to je, da su temelji socijaldemokratije..SLOBODA-JEDNAKOST-SOLIDARNOST...
Wikicitati „Na Jučerašnjem maršu pokazalo se u punoj svetlostl besnilo ratnih strasti. Vojnici su izgubili svaki čovečanski osećaj i kao besni psi jure rojem pored druma od kuće do kuće, tražeći šta će opljačkati. Deca i žene uzaman zapomažu da spasu što imaju, dok ih naperena puška u grudi ne ućutka. Gledao sam kako jedan vojnik svlači s dece na kolima koja beže ponjavu i preti majci da će je ubiti ako bude zapomagala. Jedan trese košnicu, drugi prosipa rakiju, treći vadi hleb iz vatre. Nastao je takav haos kao da ova zemlja ne postoji i kao da niko nikoga ne pripoznaje.[19]“
(Tucovićev ratni dnevik, 16. novembra 1914. godine)
Mnogo vremena je prošlo...stao je na početak ulice, nekako bojažljivo..beše prazna..na banderi ugleda dve smrtovnice, prepoznao je te osobe..nisu više sa nama.."bili su dobri ljudi" ali ( stvarno dobri ) a ne onako reda radi kako se kaže.Naglo je ubrzao korak, kao da želi što pre da predje tu "kratku" deonicu do roditeljske kuće..Na prvi pogled sve je "isto", ali nije to više TO..nema onog duha nekadašnjeg vremena, nema dečje graje..nema nikoga..sve je prazno i mnogo tiho..
Prilazio je kući u kojoj je živeo..i onda šok, hvata za kvaku kapije...a kapija ZAKLJUČANA...tako ga tog časa to razbesnelo..jer TO nikada nije bilo..kapija uvek bila je otvorena..
Šta se zaključavate, oštrim tonom obratio se sestri ? a krajičkom oka video preko puta da se "njišu zavesice sa prozora" i nečije nevidljive oči ga posmatraju..Nije to više ONDA kada je sve bilo normalno i kada je bilo na "izvolte"...Pitao je.. Ko stanuje preko puta, jer ga kopkalo to "mrdanje zavesice"...sestra reče, došli neki novi ljudi..
Zaboravi i suoči se sa stvarnošću....
Usput sretao je neka nova lica i po koje iz doba "njegove mladosti"..godine su učinile svoje, nisu ga prepoznali...a On..sa setom prisećao se svoje mladosti, dečjih igrarija..
Svega toga davno više nema..ostalo je sećanje na jedno vreme, doba..na ljude..sećanje za romantikom, iskrenim odnosom..skromnošću..
Nema više ni onog prepoznatljivog mirisa domaćeg hleba iz Pekara na "starinski način"...Više ni ptice ne cvrkuću kao nekad...sve se otudjilo i otišlo u nepoznatom pravcu...
Ovaj slogan od tri P, bio je udarna pesnica PUPS-a i lidera Krkobabića mladjeg da budemo precizni...i zaista Penzije prate plate, kao da je znao, ali u smeru ka SILAZNOJ putanji -10 posto..
Odmah gospodine tj druže Krkobabiću da se povučete i date ostavku da nu tu funkciju...jer ste prevarili svoje glasače, one stare i iznemogle penzionere, sve one koju su ovo društvo, puteve i fabrike napravili..Povuci se čoveče, dosta ti je plata u pošti, ne treba ti još i ovo..Daj malo i drugima neka imaju, nemoj samo sebi vući, nije to zdravo !?
Takodje i onaj tvoj drug Čolaković, bivši vodja sindikata u socijalističkom sistemu u Pokrajini isto neka ide...sada i On ćuti i obojica ćutite a obmanuli ste ove stare i jadne ljude, koji od svojih penzija izdržavaju decu i unuke.
Penzije-prate-plate....baš tako i jeste..
Pored svih nevolja u ovoj zemlji, ostaje ovaj problem visoke prostitucije, jer teško je dokaziv i sve se odvija u malom prostoru i bez svedoka..Koliko je samo mladih devojaka uništeno, a sirote došle na studije i potom bile uvučene u svet prostitucije.
Prvi ešalon elitne prostitucije čine glumice, pevačice i manekenke a drugi ešalon su mlade studentkinje i obične devojke..I jedne i druge imaju jedini cilj a to je želja za slavom i brzom zaradom., i kad dodju u zrelije godine da se dobro udaju, jer uvek ima mladjih i boljih koje će ih odmeniti !
To su pre svega ipak pametne osobe jer da bi bile u elitnom ešalonu moraju znati kako se ponašati, poznavati teme o kojim se govori, biti aktivne u razgovoru dok sede sa biznismenima, političarima i sportistima..
Sve te veze su naravno interesne i imaju svoj limit i ne poznaju reč MORAL..to u tom svetu ne postoji...
Već duže vreme, bode mi oči pojava koju gledam u jutarnjim satima, tu negde oko 06.30 h...Naime izlazim na stanici ranije zbog radova u ulici i dok "pešačim" tu jednu stanicu do posla, negde na pola puta, tamo gde je odvajanje za Fruškogorsku ulicu, sa desne strane, ima napravljen "kutak za mlade" da mogu da sednu i provode ugodne trenutke sa svojim devojkama.
Medjutim od tog mesta, napravljeno je ruglo, jer se okupljaju beskućnici i uvek ima nekog polomljenog stakla a nije ni uredno. Iz toga razloga ovaj kutak za mlade nije posećen, jer su ga uzurpirala ta lica. Prolazim jutros i ista scena kao i nekoliko dana pre ovoga, leži čovek umotan u neko ćebe na onom betonskom sedištu a kraj njega staklena boca. Prizor je dosta i tužan i poruka vlastima da nešto učine ka tom sloju ljudi.
Mesto radnje ove pojave je grad Novi Sad, i meštani toga grada, znaju gde je to mesto i u čega se pretvorilo, tako da taj omladinski kutak, više u stvari i ne postoji.
Dve srodne duše, postaju JEDNA duša, jedno srce...Osećaj je neopisiv i treba ga doživeti.....
Više nema ni onih jutarnjih "kafica" u pola šest..u radničkoj menzi socijalističkog doba..Dolazilo se čak pola sata ranije na posao..da se pripremi radnik, popije kafu ili čaj...razmene po koju reč od prethodnog dana ili vikenda..da se analiziraju fudbalske teme..ko je koga nadigrao i začikavanje na tu temu. Ničega toga više nema...više se ne dolazi ni "orno" na posao kao u tom socijalističkom dobu. Lica su namrštena od samog jutra, jer se ne zna na koju će nogu gazda ustati i da li ga smete i pogledati..a ako Vam uhvati mrki pogled, odmah pomisli da imate nešto protiv njega !!...nažalost svega ima.
Niti više ima radnika iz tog doba...nema ni osmeha na licu...IMA, ali kad se nostalgično vratimo u taj socijalistički period.
Od kad smo počeli da živimo u kapitalističkom sistemu, na ulici sve više majki sa decom u naručju koja spavaju i prose, pa prošnja "solo" dece, a pijanaca na svakom koraku..!! Teturaju se po ulicama, sede ispred radnje gde im gazde plate i po koje pivo...saleću prolaznike..traže dinar za alkohol..Teško onim ženama koje imaju takve muževe u kući !!
U socijalističkom sistemu ovakvih dramatičnih pojava nije bilo, bar ih se ja ne sećam, a ako ih je i bilo onda je tu sistem zemlje bio efikasan...od hraniteljskih porodica, preko Centra za Socijalni rad...do prihvatilišta..Da nam nije prvi čovek Socijalističke partije Srbije, rekao da živimo u kapitalizmu, ja to ne bih znao..!!
Čoveka, pijanca....niko ne voli da ima u svom okruženju...To je bolest zavisnosti baš kao i narkomanija..Lečenje može da uspe, ali je potrebna čvrsta volja.
Ženama je povećano čak za deset godina u odnosu na vreme socijalizma..?? a muškima za 5 godina...
Eto koliko su žene ovim upropastili za 10 god. su im povećali u odnosu na doba socijalizma..Strašno, koliko su se ljudi promenili a ne tako davno živeli su u tom socijalističkom sistemu i dobar deo njih stekao je sve..od diploma do vikendica..kuće, novac i lagodan život da i ne pominjem...
..Propao je pokušaj UJEDINJENJA Srbskog naroda, još davne 1878 godine..Berlinski kongres, umesto da rasplete, još više je zapleo situaciju na Balkanu. Suprotnosti izmedju velikih sila, lomile su se preko ledja malih naroda. Hercegovački ustanak 1875 godine stvorio je veliku istočnu krizu, koja je završena Berlinskim kongresom.
Epilog je sledeći...Velike sile su tada kao i sada "kovači sudbine" jer kao i tada, tako i sada, prvo gledaju svoje interese. Austrougarska nije dopustila da se Bosna prisajedini Srbiji već je kongresom dobila legitimnost da okupira Bosnu. Uzalud su naši narodi slali molbe velikim silama da dopuste prisajedinjenje sa Srbskim kneževinama, ali njihova sudbina beše zapečaćena.
Svi ogromni napori sa puno prolivene krvi ostali su bez očekivanog rezultata, a verovanje da daju svoje živote za veliko delo narodne slobode i narodnog ujedinjenja nije se desilo...Posle Turske, narod je "zajašila" Austrougarska punih 40 godina...
Vladala je stroga vojna disciplina.Žandar je, pred starešinama kao crv, a prema narodu, sila. Četrdeset godina žandarmerija budno je čuvala vlast Austrougarske monarhije a narod se, kao što je rekao Petar Kočić, "od neke miline umrtvio".....




