Svaki dan bez terapije je poguban i skraćuje život detetu, pa zar treba i deca da izadju na ulicu da bi neko video njihov problem...kad god nešto ne valja, zar smo dotle došli da moramo izaći na ulicu, blokirati put, prugu ili prst odseći kako bi skrenuli pažnju na problem.
Vlada jeste tehnička ali život ne sme da stane.......
Taman su se rešili Turaka kad ono dodje okupacija Austrije i to 1878 god i potraja ravno 40 godina...od te jeseni do jeseni 40 godina kasnije..Odnosi si se na Bosnu i može se reći da je ta okupacija bila "mekša" u odnosu na tursku.Srpske novine nisu mogle dolaziti u Bosnu jer je bila hermetički zatvorena...ipak Srbi su našli način da dodju do toga.Knjiga je najviše dolazilo iz N.Sada i Pančeva.
U to vreme se i srbovalo, pevalo se "poletela dva andjela".."sa Avale kliče vila Srbija je majka mila".."po Bugarskoj krv se lije"...ali to je moglo samo zato jer tadašnja politika Srbije bila u savezu sa Austrijom.Kralj Milan i princ Rudolf bili su intimni prijatelji..Jedino je bila kažnjiva "uvreda veličanstva"...Tada je važila deviza.."plati ti švabi porez i služi mu vojsku pa pevaj koliko hoćeš".
Medjutim "sve što je lepo, kratko traje"..ova "sloboda" trajala je dok su na vlasti bili Obrenovići.Čim je na presto došao Petar I Karadjordjević, prilike su se zaoštrile...dolazi do Carinskog rata izmedju Srbije i Austrije, i život u Bosni osetno je poskupeo, a politička situacija zategnutija..
Na području Novog Sada živim već šest godina i u sklopu toga svakodnevno koristim gradski prevoz.Nema dela grada koje nisam obišao i upoznao sve linije kretanja.Medjutim ono što me nervira su dve stvari a to je glasna priča i telefoniranje u busu i to naročito u jutarnjim satima.
Putujem ka poslu oko 06.30 ujutru i kad čujem u to doba glasnu priču a ima pojedinaca prosto me bes obuzme..ama ljudi, rano je, neki još dremaju, oči pospane, ali ne vredi...priča na nivou, a sada najviše o politici...te ovaj rekao ono, pa kako, pa zašto...tek to me izludjuje..ima još manje od mesec dana pa ćemo nekako izdržati.
Telefon je posebna priča...zvoni i čovek se javlja,,,"alo, ko je to ?..aloo...i to sve ječi u busu...kako bre nemaju osećaja za ostale putnike...svako misli na sebe i ne haje mnogo..Umesto da se diskretno jave i kažu.."u gradskom sam, javljam se čim izadjem" i to bi bilo sasvim dovoljno ali džaba...nije mi jasno, kako ne pomisle, zašto bi to neko sem njih slušao !! zašto Mi svi moramo da slušamo koje čega !!...kad se vozim, zašto da slušam nečije duge telefonske razgovore a i ti što pričaju, to je sve glasno...kao da su sa planine sišli..
Ne znam šta više reći...moram bus koristiti i nemam mehanizam da se odbranim od tih dveju stvari..U banci gde obezbedjujem telefon je zabranjen pa možda je i to razlog što me zvonjava nervira jer čim zazvoni u busu odmah se "trzam"..profi deformacija...
I još dosta toga...godine učinile svoje i zaboravilo se....bioskopi radili..restorani sa muzikom..da ne kažem kafane, gledali smo Kockicu, divili se Ljubiši i Bati...a tek Otpisani..centar beše prazan u to doba...filmovi tipa Brus Li punili su dvoranu
Ove okolnosti traže jaku ličnost i veru ka pozitivnom razmišljanju i jednoj borbi za opstanak..Svim ženama nezaštićenim skidam kapu na borbi da opstanu u ovim surovim ekonomskim prilikama.
Dok se lično u nešto ne uverite, ne možete doneti pravilan stav...naime To lično uverenje pomoglo je i Mihajlu Latasu da bude svetla tačka u životu Bosne za tih 7 godina koliko je tamo boravio.
Kao subaša dobro je prostudirao očajne prilike života naroda i koliki je bio bes i nesitost aga i begova...Uspeo je kasnije da ublaži nedaće naroda, kazni nasilnike i pomogne sirotinju.Njegova glavna zasluga je što je kuluk zamenio "hakom" tj. trećine prinosa zemlje koju je "raja" obradjivala...Ušao je u Bosnu 1850 godine i zaveo red i mir i uveo važne reforme.
...takvih godina bilo je često.U gladnim godinama narod se hranio korenjem, resom drveća, korom crijemušom.U tim sušnim godinama brdski potoci presuše i ljudi su bili primorani da silaze do Une i Sane da melju žito.Za krompir se veoma kasno saznalo u Krupskom srezu..mnogo su se trošile misirače...a glavno žito beše pšenica, pa zob i ječam..duvan je sadjen ali je spahiji davan "hak".
Hrana na selu beše gotovo ista, svaki dan se mesio hleb i bio je glavna hrana...kad neko gleda sa strane rekao bi da se nigde nije više mesio hleb nego u ovom delu Bosanske Krajine....
U Krupskoj nahiji je bilo 12 sveštenika ali nisu bili "teški" narodu jer su se zadovoljavali onim šta im narod dobrovoljno Da.Oni su obradjivali zemlju i gajili stoku kao ostali seljaci.Neškolovani stari sveštenici su se koristili ranijim iskustvima čitavih generacija...davali su savete narodu.
Crkvene knjige bile su retkost i bile su čuvane u naročitom kovčegu.Kad sveštenik umre, Vladici pripadaju njegove crkvene knjige....
ps...pišem tekst malo ranije jer nemam uvek računar dostupan...
Evo o čemu se radi...naime 23.1.1942 godine desio se pomenuti dogadjaj...epilog 4 hiljade ljudi ubijenih, nevinih i nezaštićenih i to na maloj teritoriji u prostornom smislu.Zašto je to sve moralo da se desi ?...odgovor svako mora da potraži u svom srcu...u duši.Neko će se sećati i mrzeti.Neko neće zaboraviti,ali će oprostiti.I jedno i drugo je ljudski..moraćemo da upamtimo.
Sećanje je oduvek bilo spomenik tvrdji od kamena...
Da li se sećate onog košarkaša koji je izvodio slobodna bacanja onako iz "donje putanje" vrlo neobično kao niko do tada i do sada...zove se Farčić (starije generacije ga se sećaju), igrao je u Partizanu i krasila ga ta karakterističnost u odnosu na sve ostale igrače.Čujem da sada živi na nekoj planini na čistom vazduhu.
Još jedan sportista ostao je ne zamenljiv i takodje karakterističan...naime isto je igrao u Partizanu i sećaju ga se i mladje generacije...zvao se Dalipagić-Praja....njegova zakucavanja do dana današnjeg nisu prevazidjena.Jedini AS koji je zakucavao a da se nije rukama hvatao za obruč i svom snagom držao kao ovi danas.../ako se ne uhvate za obruč, tresnuće o zemlju/..Praja je to radio umetnički, samo se mrežica tresla a opet bilo je efektno...onako sa dve ruke i nije mu bilo potrebno da se hvata za obruč kako ne bi pao na zemlju !!??? a što ovi svi danas To rade...
PS...nisam navijač Partizana da se razumemo, ali ove dve ličnosti su deo tog kluba i To što su radili niko do sada nije nadmašio.
Obzirom da u poslednje vreme na javnom servisu sve pršti vikendom od partizanskih filmova /subota/ a u nedelju se zna šta je....evo i večeras je partizanski film, baš kao što sam i pretpostavio u nekoj od ranijih objava da će biti i to se dešava...
Ono što mi pada u oči je jedna druga televizija i to na Božić pikazuje partizanski film Užička republika sa Božidarkom Frajt i Borisom Buzančićem /ako se dobro sećam/ a u filmu izmedju ostalog četnici u najgorem mogućem svetlu...jedan kolje, drugi seče testerom glavu, treći prebacuje ženu u naramak i vodi na silovanje..ostali ubijaju komunistu sa ranjenicima, a ovaj traži da samo njega ubiju..
Sve crno da crnje ne može biti...istorijski gledano četnici jesu osnovali pokret za borbu protiv nemaca ali brzo su legli na rudu i postali saveznici nemaca u borbi protiv partizana..a tek one crne trojka..isto su bile formirane za borbu protiv nemaca ali su likvidirali komuniste i njihove pristalice pa čak i porodice...samo je jedan član te trojke zaklao 48 ljudi...a oko 3000 ljudi su te trojke ubile..
...Pade mi napamet nešto...Starac Vujadin..nekako mi dodje u misli....Turci su mu sve uzeli, sve opljačkali ali posle je On njima sve uzeo..Starac Vujadin u 16 veku je hajdukovao...imao je dva sina koja su imala šta da čuju od njega...
Može se reći sa ove vremenske distance da je Starac Vujadin bio doktor hajdučkih nauka...
....Zašto žene nisu predugo u srcu jednog muškarca...?...zašto nisu iskreno voljene....da li imaju snage za novi početak ?
Najlakše je pogaziti dostojanstvo jedne žene, a još teže dobiti oproštaj...Ono što može da iritira muškarce je svakako ravnodušnost žena ka njima, ali treba da se zapitaju zašto je to tako..!!




