[ Generalna ] 03 Jul, 2014 22:50
Pravoslavna baština Republike Srpske

U RS ima mnogo značajnih manastira i crkava, a jedan od njih je manastir Dobrun..
Zašto izdvajam ovaj manastir...razlog je taj, što je istorija ovog manastira jako potresna..Potiče iz IX veka, Turci ga osvajaju 1462 god..u XVI veku je obnovljen a u sledećem veku, porušen..Zbog ustanka 1875 god, manastir je pretrpeo odmazdu..zatim ruši se u Prvom svetskom ratu, obnova 1921 god..potom služi nemcima kao magacin municije u Drugom sv. ratu...a ovi ga 1945 god uništavaju..
Narod je tada pokazao šta mu manastir i vera znače, i u vreme komunizma, obnovio Dobrun za nepunu godinu dana..
Sudbina manastira šalje nam snažne poruke, vera i upornost uspeli su sve da prevazidju. Nikada ne smemo izgubiti veru, jer dok smo u veri složni, nada uvek postoji.
[ Generalna ] 29 Jun, 2014 20:26
Moglo se bolje..

Odnosi se na veze Beograda i Banjaluke, "šta je tako prokleto u srpskom narodu da se samog sebe odriče? šta ga nagoni da više veruje onima iz daleka, nego svojoj krvi? "
Mogli su iskreno i potpuno da otvore granice izmedju dve republike. Mogli su istinski i iskreno da pomognu da se veze izmedju dve polovine jednog naroda još više učvrste...mogli su da pomognu da ovaj narod bolje živi..
I na kraju, potrebno je jedinstvo u smislu, da mladi, više nikad ne smeju da o Drini razmišljaju kao o reci koja nas deli na dve polovine istog naroda.
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 18:02
Pre 100 godina, na Zapadnom frontu..odigrana je jedna fudbalska utakmica..sa jedne strane Nemci a sa druge Škoti i Francuzi..meč odigran na "ničijoj zemlji" a Nemci su pobedili 3-2.
Vojnici su samoinicijativno uspeli da bar na jedan dan zaborave rovovski rat u kome su pucali jedni na druge, zbog nečijih interesa..Na kraju je ipak ostao utisak..KAKO DOBRO U LJUDIMA, UPRKOS SVEM ZLU NA PLANETI, KAO VODA PRONADJE SVOJ PUT...
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:17
Mnogi se pitaju..."šta je to ljubav"....odgovor može biti sledeći.Naime, kad ste u vezi sa osobom koja nema ništa, ni posao, ni krov nad glavom a pri tom Ta osoba Vama kaže, tj tera Vas od sebe rečima.."molim te da se više ne vidjamo, jer Ti zaslužuješ bolje, a Ja sam niko i ništa i još u dugovima, šta ti To treba"...I pored tih reči, suznih očiju..partnerka Vam kaže...NE,JA TEBE VOLIM I NE ŽELIM DA PROPADAŠ..E, to je prava ljubav, kad Vas neko hoće u takvom stanju jer bože moj ne mogu svi imati i novac i situiranost..

Ovo je baš odgovor šta je ljubav i da li je neko sa nekim zbog toga a ne samo iz suvog interesa.
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:12
Ovoga dana, sata, trena...lomi se neko srce
svesno ili nesvesno...neko ga ipak lomi, krcka....
Zašto...Zašto se to dešava? Ko je sposoban
da radi nešto, što sebi nikad ne bi uradio ?
Ovoga dana, sata, trena...jedno srce pati,
jedna duša traži utehu, grca u suzama...
a opet se bori....Najlakše je slomiti jedno
malo, majušno...a opet veliko srce, veliko
za takve koji ga lome..krckaju..
To su ustvari ona nepobediva srca, srca
naših srodnih duša, naših devojaka, sestara,
majki..baka..Svaka duša, svako plemenito srce
je za sve takve koji ga lome, krckaju..jedno
veliko NEPOBEDIVO SRCE.........
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:10
Traži se mesto pod suncem za
jednu usamljenu dušu....eh,
koliko je samo danas tih usamljenih duša.

Sve što je lepo, plemenito, u isto
vreme neshvaćeno, teško nalazi
srodnu dušu.Prepoznati dobru dušu
može samo onaj, ko zna da voli, oseća...
pati..onaj, koji i kad vidi malog mrava..obidje ga..

Spoznaja tih duša čini nas sretnim...merodavnim
da dajemo sud o njima..da ih lakše
razumemo..da im pomognemo..da nadju 
svoje parče sreće...

Ima li nade, u ovom surovom svetu...
za dobre, plemenite duše...?
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:08
Ovako je Car Uroš blagosiljao Marka Kraljevića..

Kume Marko, Bog ti pomogao!
Tvoje lice sv ' jetlo na divanu!
Tvoja sablja sjekla na mejdanu!
Nada te se ne našlo junaka!
Ime ti se svuda spominjalo
dok je sunca i dok je mjeseca!
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:06
Susret sa tobom, poput
leka je za dušu..blagi dodir,
titraj srca, praćen onim
nežnim dečjim pogledom.

Radost trenutka obuzima
naše duše...duše koje
žele da večno traje...

Zašto...sve što je lepo,
ipak kratko traje.....!!
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:03


Nije mogao obuzdati njen temperament,
trudio se...Devojka crne kose, toplih očiju
razbuktavala je strast....
Svojim pitomim pogledom, savršeno miran
divio se čarima devojke, nemirnog duha...

Ona je ipak želela nešto "jako"..stameno,
teško je prihvatala njegovu mirnoću,
pitome oči, nisu imale šansu u njenoj duši.
ON..željan pažnje, nežnih dodira...obuzet
unutrašnjim nemirom, teško se "miri"...

Buktinja...u duši mu ostade.....!
[ Generalna ] 27 Jun, 2014 17:02
Sa stanovišta prava, u većini civilizovanih zemalja, prava žena danas su gotovo izjednačena sa pravima muškaraca. Prava su su doživeli nagli uspon u 20-tom veku, a do tada prava žena behu u podredjenom položaju, ugnjetavane i pol koji je bio u vlasništvu muškog pola...Nameće se pitanje, kako je onda moguće da kroz istoriju, imamo toliko primera žena koje su menjale tok istorije...
Kleopatra, vladala Egiptom, povlačila konce čak u Rimskom carstvu, zaslugom ženske mudrosti. Govorila čak 9 jezika, i uspela da baci na kolena Julija Cezara i Marka Antonija. Pomerila je granice tadašnjeg pojmljenja položaja žena u društvu.
Teodora, supruga rimskog cara Justinijana, izdejstvovala brojne zakone koji su imali za cilj, zaštita žena.Razbila je brojne predrasude tog vremena i popravila položaj žena u Rimskom carstvu.
Eva Peron, u novije vreme kao supruga argentinskog predsednika Huana Perona, radila na zaštiti ženskih prava, i najsiromašnijih slojeva društva. Zapamćena kao jedna od moćnijih žena u istoriji..
Ovakvih primera ima još...ovo su samo neki...U današnje doba, žene ne dozvolite, da vam, klišei vežu ruke, same radite na ostvarenju slobode za koje mislite da vam pripadaju.
[ Generalna ] 01 Jun, 2014 18:55

Još uvek se ne stišava bura oko dogadjanja sa Krimom i raznim špekulacijama i mišljenjima ..Malo..malo pa se potegne i naše Kosovo u tom kontekstu, ali mislim da je svima jasno da poredjenje ima smisla u delu da se jednom stavi tačka na celu priču.

Ta tačka je sledeća: - Kosovo je bilo otimanje deteta majci, a Krim, vraćanje deteta majci -

Mislim da je ova konstatacija u jednoj rečenici sasvim dovoljna za sve razumne ljude... 

[ Generalna ] 24 Maj, 2014 00:09

U neko doba dana..razmišljam o terminu "veličine" i sve ono čime se ovo "rimuje"..Svako za sebe je neka veličina ili teži tome da bude, neko je u zabludi a neko svojim delima upisuje zlatna slova u rubriku veličina.Ima takodje pojedinaca, koji su dosta toga učinili lepog i korisnog, u tišini..da niko ne zna, onako sami bez pompe, bez kamera i sevanja bliceva..

Biti "velik" u današnje vreme u mnogome zavisi od spleta raznih okolnosti sa jedne strane a sa druge, prave veličine se "radjaju" i čine dobra dela jer ih to čini ispunjenim i zadovoljnim.Mala sitnica a zlata vredna, to ste sigurno više puta čuli, upravo na sitnicama vidi se veličina pojedinca i značaj njegovog dela..Lako je biti "velik" kad imaš ali treba biti velik u oskudici..jer nije sve novac, nešto i onaj mali, obični čovek može uraditi a da se ne vrti oko materijale...

Nikad se ne zna, kada će, ko kome zatrebati..!! Tako da osobe buržujskog pedigrea su skloni da kažu.."ti mi nikad nećeš trebati"...a ne treba biti tako isključiv, jer i bogati umeju da "plaču"..i nadju se u nevolji, ma kako to sada izgledalo neverovatno..ali nikad ne reci nikad... 

[ Generalna ] 22 Maj, 2014 11:42
Kaže jedna osoba na nekoj drugoj grupi u stilu kako sada treba ponovo ići na radne akcije je znamo da je za Srbiju, a ono pre išlo se onako ajde da se zna..i bez veze..???
Odmah sam reagovao i rekao da se i onda radilo, i otkud joj ideja da se tamo išlo onako bez veze !!..eto, kakvih ima osoba ?..Onda se naravno radilo, širom zemlje koja više ne postoji..od lokalnih do saveznih radnih akcija, od uredjenja ulice, mesne zajednice do skupljanja papira, knjiga..do krečenja....i goranskih akcija...
Neko da kaže, kako je onda bilo samo da se zna da je neko išao, je apsolutna laž i ne služi na čast toj osobi koja tako misli.
[ Generalna ] 22 Maj, 2014 11:18

Ovako kako sada jedni drugima pomažu, treba da bude uvek, na svakom mestu u svakoj situaciji...od običnog pozdrava na ulici do ustajanja u autobusu..Da li treba da se desi neka katastrofa pa da se setimo onoga što treba da radimo svakodnevno ?

Na ulici pre ove katastrofe, niko nikog ne poznaje, svako ide nekim svojim putem, nema ni onog dobar dan ili...a kad se neko i sretne..obično se završi pitanjem.."kako si, šta ima"...i odmah se počne udaljavati u stilu.."izvini žurim" i upravo ta žurba otudjuje a da toga nismo ni svesni..Žurim danas, pa sutra..i gubi se odnos medju ljudima..Ranije se išlo u komšiluk kad nekome nešto zatreba i nije bilo sramota..išla komšinica kod komšinice po malo kafe, jer joj zafalilo..ili malo šećera i to je bilo normalno..upravo na ovim sitnicama i malim stvarima vidi se ko je kakav i "koliki čovek"..

Sada idu ulicom sa nekim žicama u ušima i pričaju sami sa sobom...a dosta njih "meditira", tamo gde joj nije mesto..iskjuči se i ne vidi rodjenog oca kad prolazi..i u toj "meditaciji" može svašta da se desi a da to ne želimo da vidimo ?? 

[ Generalna ] 22 Maj, 2014 11:09
Nekada..sada već davno, kapije na kućama nisu bile zaključavane, komšije su ulazile kad su htele, posluživale se onim šta im je trebalo..ašov, lopata, kolica...pumpa za bicikl..kosa..francuski ključ..kao da su u svojoj kući. I ono malo kad je bila zaključana, ključ je stajao na "izvolte"...Te kuće i danas postoje sa tim istim kapijama,doduše zub vremena učinio je svoje..ali sve su danas pod ključem gotovo ceo dan a kad padne mračak odmah pod ključ..
Došlo je novo doba i novi trendovi....