To je onaj osećaj, kad Vam se pred očima poredjaju slike "prošlih dana"...Godina, slike svega onoga koje Vas je činilo sretnim, ispunjenim..Suza u oku, "remeti" to sećanje na nama drage osobe...Trenutak kad mislite da ste slabi, ali niste..U stvari u tome je vrednost bića, da zna da oseća...
Iz usta ženskog spikera to deluje tako simpatično posebno kad dolazi stanica Beška, a naglasak "š" kod izgovora Beška ne može nikog ostaviti ravnodušnog емотикон smile Inače informacioni sistem radi i lepo se vidi kako piše sat i minut kao časovnik, temperatura isto ima kao i brzina kretanja voza se lepo vidi..Išli smo u jednoj deonici pruge ravno 100 k/h ali većinom oko 80 km je..
Sve u svemu taj voz je zaista super i nadam se da će vremenom zameniti i one stare sa 2 vagona koja su iz doba bivše juge i one išarane elektro-motorne vozove...
Važan je lični interes, udomiti sebe i svoje...Ko šiša interes otadžbine i potomstva, tu i tamo poneko deklarativno zaklinjanje, ali sve do prvog ćoška, i kad zamaknu, kao da ništa nije bilo.
Domaća pamet, svoju pamet izvozi vani..Otimaju se o nju..Ovde škole završili a znanjem kite tudje zemlje i poretke..Mogu da se kladim, da su i tamo vani, loše plaćeni, naspram kvaliteta znanja koje imaju..Ali daj, šta daš..A, iz rodjene zemlje gledaju da što pre odu i to glavom bez obzira !!
Čak neki roditelji, vidim i osluškujem, svoju decu koja još nisu ni "stasala" ni vojsku služila, već ih "buškaju" da pakuju kofere i beže iz ove zemlje Srbije..
Vrlo tužno i tragično za jedno srpsko društvo...
Stiglo je novo doba..Doba, drugačijeg razmišljanja, pogleda..Doba gde se više pažnje posvećuje informacionim tehnologijama a sve manje poslovima koji su do nekih 80 tih godina "vedrili i oblačili na ovim prostorima"..
Običan rad svodi se na najmanju moguću meru, fizičko prisustvo postaje sve manje potrebno, a neizvesnost oko posla i opstanka lebdi nad glavama radnika kao "mač"..
Pitanje je: Šta uraditi i kako se zaštititi od tih pretnji gubitka posla..Rešenje je,rad dodatnog posla, nešto drugo, uz taj koji imamo jer ako ostanemo bez tog izvornog, onda ima neka alternativa. Ovo je doba marketinga i posla u tom smislu i svako ko se u tome prepozna i ima afiniteta za komunikativnost, okretnost, može se nadati uspehu..
Ljudi postaju članovi raznih mrežnih organizovanja, postaju članovi Medjunarodnih kupovnih zajednica i time sebi poboljšavaju lični budžet..Postaju članovi u programu lojalnosti i vrše preporučiteljski marketing a time ne samo da štede već i zaradjuju na svojim kupovinama..
Pitate se, da li to može..Može, jer postoji jedna najveća Medjunarodna kupovna zajednica koja na prostoru Srbije ima više od 100 hiljada članova...Probajte, i uverite se da to sve funkcioniše.
Ipak u toj zadimljenoj kafanici, gde je zub vremena učinio svoje, uspeo je dobiti ono što nije mogao u modernijim lokalima. Skuvali su mu onu običnu tursku kafu -kajmakušu- domaću, koja se više ne služi u ovim modernim lokalima. Poslužio ga je lično gazda kafedžija, koji i sam beše u duhu minulog vremena. Sede kose, belih brka, lica izboranog sa velikim podočnjacima, gotovo drhtavom rukom donese mu tu kafu kajmakušu...Kafa beše usuta ne u one velike šolje što sada svi kuvaju, već u onu malu šoljicu sa onom plavom niti...Sećate se tih malih plavih šoljica kafanskih gde se kafa pila..
Dekor na stolu dobio je svoj puni smisao jer u toj maloj kafanici sa svega nekoliko stolova, stajala su po tri kuvana jaja sa slanikom, kao neko "predjelo", zanimacija ako se tako može reći..Sve je odisalo za onim starim vremenima, sa domaćim ambijentom..
Takvih kafanica beše nekad dosta...Kafanica koje su imale dušu.
Radeći NETWORK, dobijate šansu da budete sami svoj gazda i da vremenom stičete finansijsku nezavisnost. Umrežavanje ljudi-mrežni marketing su sadašnjost i budućnost i ko to što pre shvati, otvaraju mu se mogućnosti da opstane u današnje ludo vreme..Mrežni marketing je idealno sredstvo za ispiranje mozga..Tog istog našeg mozga koji je više od 25 godina pun raznog smeća i treba ga dobro isprati..Toliko se toga nakupilo negativnog i prljavog, da što više ispiranja to bolje....
Nadam se da ste razumeli poruku ove objave i poentu cele priče.
Danas se igra meč istorije, sve je stalo u Srbiji, glavna vest je da je kucno čas da Novak konačno osvoji ono što jedino nema, a to je trofej Rolan garosa. Polako se narod priprema, kupuju se grickalice, namešta se "antena", otkazuju se dogadjaji ili pomeraju za posle toga, ako je nešto negde planirano...Udarna vest na radiu, je baš ta...prva vest o meču i trofeju koji se željno čeka već dugo..Sada je kucnuo čas, sad ili nikad..
Sve se zaboravlja, danas sve stoji....Niko više ne priča ni o kakvoj drugoj temi, to sada nije bitno, bitno je da li će trofej biti konačno u posedu Novaka...Mala bela francuska pudlica isto se raduje, osećam kako skakuće pored ekrana, željno očekujući početak i pobednički ishod meča.
Beše ovo Srbija danas...
LYONESS-internacionalna kupovna zajednica najveća u svetu...POVRAT NOVCA PRI SVAKOJ KUPOVINI + SHOPPING POENI + PRIJATELJSKI BONUS u preko 47000 partnerskih firmi u 46 država...Sastavni deo Lyonessa su i 2 dobrotvorne fondacije LYONESS CHILD & FAMILY FOUNDATION i LYONESS GREENFINITY FOUNDATION koje svi mi članovi Lyonessa podržavamo svakom svojom kupovinom kod partnerskih firmi...Zar ovo nije dovoljno da se postane član Lyonessa,i to potpuno besplatno,i da se dodatno profitira na vlastitim kupovinama koje ionako obavljamo svaki dan....
Ovo je MLM gde se ništa ne prodaje, niti nosa na ledjima..već besplatna registracija i sugerisanje da se kupuje u partnerskim firmama osobama koje poznajemo..Vrlo prosto, a korisno..
Obzirom da živimo u zemlji gde nema socijalne pravde niti ičeg što ima primesu "socijalnog" kao što ni nema leve opcije, ostala je gomila ljudi, koja ne zna gde će i kako da nastavi život u nastalim okolnostima. Svi oni koji su živeli u doba socijalizma a sada toga više nema i osećaju se manje vrednim...Bez mogućnosti da žive u pravičnoj zajednici i da imaju onoliko koliko je potrebno u razumnoj meri, Kibuc je idealno rešenje..
Ta vrsta socijalne zajednice efikasno postoji u Izraelu, doduše u manjem obimu, ali funkcioniše na zadovoljstvo ljudi koji tamo žive. Može li se Kibuc napraviti ovde u zemlji Srbiji...?
Razmišljam sam za sebe i ako sam nekog podstakao u tom smeru onda ovaj post ima svoj smisao.
Postoji li treća Srbija..Teško...Posmatram mlade generacije koje pojma nemaju šta se zbilo na današnji dan jer niko im nije to ni rekao a u školi neki nisu to ni učili..Pa onda i ne čudi, što je prednost data hrani i piću. Socijalisti izašli pred spomenik Dimitriju Tucoviću a od levice nema više ni traga ? Izašli reda radi da obeleže nešto a u praksi su napustili levu opciju i dali se u "tržišne" vode.
Ipak danas su sve oči uprte u nebo i da li će vreme poslužiti jer kako peći meso a kiša pada..I bilo je dobro, vreme je taman poslužilo kada je bilo potrebno i sada neka pada jer više nije ni bitno.
I..Tako, Mi, sa terena Vojvodine, negde u ovo doba proleća, godine 82-83 ne mogu se setiti sa sigurnošću, idemo u Sarajevo, tj. to je jedna od destinacija u obilasku zemlje u kojoj smo tada živeli i da ne dužim dalje...Stigosmo na Baščaršiju i jedan od radnika poruči kafu..Kafa nikad da stigne, nešto se odužilo...Mi se već malo "vrpoljimo" ali stiže kafa, onako sve posluženo sa velikom ljubavi, uredno..Vidi se da se majstor svojski potrudio da bude sve kako treba i bog zapoveda..
Nije stigao ni pošteno da okrene ledja..Kad jedan od kolega radnika, uze onu šoljicu i popi je u "desetinki" sekunde..Iskapi na "eks" brzinom svetlosti..Ostali slično uradiše i rekoše mu:"Koliko smo dužni" ?
Majstor, gleda zgranuto, začudjeno..Ne može očima da veruje u ono u šta gleda jer sav njegov rad i trud i utkana ljubav ka kuvanju tih kafa, nestala je u jednom trenu kao da ništa nije radio. Čovek je očekivao da se Mi lepo osećamo, da kafu pijemo polako sa merakom...Kad ono, samo je izvrnusmo u usta !!
Reče tužnim glasom: "Ne, ne treba ništa..Ali nemojte više dolaziti" !! Osetio se povredjenim jer nismo ispoštovali tu njegovu ljubav i provedeno vreme u pripremi te kafe.
Pesma o njoj....
O ženi, majci, prijateljici
i baki..O životu, radu
a najmanje o njoj...
Pesma o njoj....
I svima njima
koje rade, grade..
Bore se..Očiju..
Uprtih u njih....
Koliko je samo..
Ovoga trena...Žena,
majki, prijateljica..I
baka i ništa im
teško nije da stignu i
postignu..
Koliko je samo...
Srodnih duša..Žena,
majki, prijateljica i baka..
U mislima svojim i nadi..
Da će neko videti i
poštovati taj neumorni rad...
A..Ti, ženo..Majko, prijateljice,
i bako..Misli malo i na sebe..
Bar na tren..Taj mali tren..
Zlata vredan....
Malo razmišljanje čisto za sebe, i da li imati dobru dušu a pritom oko Vas lebdi osećaj da budete "iskorišćeni" od onih koji znaju taj deo Vaše ličnosti. Opet teško se pretvarati ali nije ni dobro biti duševan "do daske"..Iz gore navedenih razloga.
Stoga reših da se oslonim na sopstvene snage, jer i ovde imao sam par obećanja ali su me izvarali i ostavili na cedilu, ali to je njihov obraz i karakter..Spas sam potražio u vidu Kupovne zajednice gde su velike mogućnosti da se spoji lepo i korisno. Kupovina i ostaje Vam od toga povraćaj novca i preporuka drugima da se uključe. Ovo mi se učinilo zanimljivim jer ništa ne košta a i ovako i onako idemo u kupovine pa što da ne ostane deo novca od toga..Hrana, hemija, kozmetika...lekovi, garderoba...do sipanja goriva, čine ono što svi radimo u meri kojoj možemo..
Svaki početak je težak, ali da bi se malo poboljšao lični budžet, ovo je jedno od izbora..Nekome sitno, ali ništa nije preko noći...
Ako sam nekoga podstakao na ovo razmišljanje, biće mi drago, jer kroz kupovnu zajednicu, su rešenja, dela muka, koje nas muče..




