Dve srodne duše, postaju JEDNA duša, jedno srce...Osećaj je neopisiv i treba ga doživeti.....
Više nema ni onih jutarnjih "kafica" u pola šest..u radničkoj menzi socijalističkog doba..Dolazilo se čak pola sata ranije na posao..da se pripremi radnik, popije kafu ili čaj...razmene po koju reč od prethodnog dana ili vikenda..da se analiziraju fudbalske teme..ko je koga nadigrao i začikavanje na tu temu. Ničega toga više nema...više se ne dolazi ni "orno" na posao kao u tom socijalističkom dobu. Lica su namrštena od samog jutra, jer se ne zna na koju će nogu gazda ustati i da li ga smete i pogledati..a ako Vam uhvati mrki pogled, odmah pomisli da imate nešto protiv njega !!...nažalost svega ima.
Niti više ima radnika iz tog doba...nema ni osmeha na licu...IMA, ali kad se nostalgično vratimo u taj socijalistički period.
Od kad smo počeli da živimo u kapitalističkom sistemu, na ulici sve više majki sa decom u naručju koja spavaju i prose, pa prošnja "solo" dece, a pijanaca na svakom koraku..!! Teturaju se po ulicama, sede ispred radnje gde im gazde plate i po koje pivo...saleću prolaznike..traže dinar za alkohol..Teško onim ženama koje imaju takve muževe u kući !!
U socijalističkom sistemu ovakvih dramatičnih pojava nije bilo, bar ih se ja ne sećam, a ako ih je i bilo onda je tu sistem zemlje bio efikasan...od hraniteljskih porodica, preko Centra za Socijalni rad...do prihvatilišta..Da nam nije prvi čovek Socijalističke partije Srbije, rekao da živimo u kapitalizmu, ja to ne bih znao..!!
Čoveka, pijanca....niko ne voli da ima u svom okruženju...To je bolest zavisnosti baš kao i narkomanija..Lečenje može da uspe, ali je potrebna čvrsta volja.
Ženama je povećano čak za deset godina u odnosu na vreme socijalizma..?? a muškima za 5 godina...
Eto koliko su žene ovim upropastili za 10 god. su im povećali u odnosu na doba socijalizma..Strašno, koliko su se ljudi promenili a ne tako davno živeli su u tom socijalističkom sistemu i dobar deo njih stekao je sve..od diploma do vikendica..kuće, novac i lagodan život da i ne pominjem...
..Propao je pokušaj UJEDINJENJA Srbskog naroda, još davne 1878 godine..Berlinski kongres, umesto da rasplete, još više je zapleo situaciju na Balkanu. Suprotnosti izmedju velikih sila, lomile su se preko ledja malih naroda. Hercegovački ustanak 1875 godine stvorio je veliku istočnu krizu, koja je završena Berlinskim kongresom.
Epilog je sledeći...Velike sile su tada kao i sada "kovači sudbine" jer kao i tada, tako i sada, prvo gledaju svoje interese. Austrougarska nije dopustila da se Bosna prisajedini Srbiji već je kongresom dobila legitimnost da okupira Bosnu. Uzalud su naši narodi slali molbe velikim silama da dopuste prisajedinjenje sa Srbskim kneževinama, ali njihova sudbina beše zapečaćena.
Svi ogromni napori sa puno prolivene krvi ostali su bez očekivanog rezultata, a verovanje da daju svoje živote za veliko delo narodne slobode i narodnog ujedinjenja nije se desilo...Posle Turske, narod je "zajašila" Austrougarska punih 40 godina...
Vladala je stroga vojna disciplina.Žandar je, pred starešinama kao crv, a prema narodu, sila. Četrdeset godina žandarmerija budno je čuvala vlast Austrougarske monarhije a narod se, kao što je rekao Petar Kočić, "od neke miline umrtvio".....
U RS ima mnogo značajnih manastira i crkava, a jedan od njih je manastir Dobrun..
Zašto izdvajam ovaj manastir...razlog je taj, što je istorija ovog manastira jako potresna..Potiče iz IX veka, Turci ga osvajaju 1462 god..u XVI veku je obnovljen a u sledećem veku, porušen..Zbog ustanka 1875 god, manastir je pretrpeo odmazdu..zatim ruši se u Prvom svetskom ratu, obnova 1921 god..potom služi nemcima kao magacin municije u Drugom sv. ratu...a ovi ga 1945 god uništavaju..
Narod je tada pokazao šta mu manastir i vera znače, i u vreme komunizma, obnovio Dobrun za nepunu godinu dana..
Sudbina manastira šalje nam snažne poruke, vera i upornost uspeli su sve da prevazidju. Nikada ne smemo izgubiti veru, jer dok smo u veri složni, nada uvek postoji.
Odnosi se na veze Beograda i Banjaluke, "šta je tako prokleto u srpskom narodu da se samog sebe odriče? šta ga nagoni da više veruje onima iz daleka, nego svojoj krvi? "
Mogli su iskreno i potpuno da otvore granice izmedju dve republike. Mogli su istinski i iskreno da pomognu da se veze izmedju dve polovine jednog naroda još više učvrste...mogli su da pomognu da ovaj narod bolje živi..
I na kraju, potrebno je jedinstvo u smislu, da mladi, više nikad ne smeju da o Drini razmišljaju kao o reci koja nas deli na dve polovine istog naroda.
Vojnici su samoinicijativno uspeli da bar na jedan dan zaborave rovovski rat u kome su pucali jedni na druge, zbog nečijih interesa..Na kraju je ipak ostao utisak..KAKO DOBRO U LJUDIMA, UPRKOS SVEM ZLU NA PLANETI, KAO VODA PRONADJE SVOJ PUT...
Ovo je baš odgovor šta je ljubav i da li je neko sa nekim zbog toga a ne samo iz suvog interesa.
svesno ili nesvesno...neko ga ipak lomi, krcka....
Zašto...Zašto se to dešava? Ko je sposoban
da radi nešto, što sebi nikad ne bi uradio ?
Ovoga dana, sata, trena...jedno srce pati,
jedna duša traži utehu, grca u suzama...
a opet se bori....Najlakše je slomiti jedno
malo, majušno...a opet veliko srce, veliko
za takve koji ga lome..krckaju..
To su ustvari ona nepobediva srca, srca
naših srodnih duša, naših devojaka, sestara,
majki..baka..Svaka duša, svako plemenito srce
je za sve takve koji ga lome, krckaju..jedno
veliko NEPOBEDIVO SRCE.........
jednu usamljenu dušu....eh,
koliko je samo danas tih usamljenih duša.
Sve što je lepo, plemenito, u isto
vreme neshvaćeno, teško nalazi
srodnu dušu.Prepoznati dobru dušu
može samo onaj, ko zna da voli, oseća...
pati..onaj, koji i kad vidi malog mrava..obidje ga..
Spoznaja tih duša čini nas sretnim...merodavnim
da dajemo sud o njima..da ih lakše
razumemo..da im pomognemo..da nadju
svoje parče sreće...
Ima li nade, u ovom surovom svetu...
za dobre, plemenite duše...?
Kume Marko, Bog ti pomogao!
Tvoje lice sv ' jetlo na divanu!
Tvoja sablja sjekla na mejdanu!
Nada te se ne našlo junaka!
Ime ti se svuda spominjalo
dok je sunca i dok je mjeseca!




